1. šØ Å ta je zapravo vazduh?
Vazduh je meŔavina gasova:
ā 78% azot (Nā)
ā 21% kiseonik (Oā)
ā 1% sve ostalo (argon, ugljen-dioksid, vodena paraā¦)
š Nevidljiv je, ali bez njega nema disanja, sagorevanja, zvuka, ni života.
2. 𧲠Vazduh ima težinu (i pravi pritisak!)
Iako ga ne vidiÅ”, vazduh ima masu.
1 kubni metar vazduha teži oko 1,2 kg.
š Na svakom kvadratnom centimetru tvoje kože pritisak je oko 1 kg ā samo Å”to je savrÅ”eno izbalansiran sa unutraÅ”njim pritiskom tela.
3. š Vazduh se ponaÅ”a kao opruga
Kad ga stisneÅ” ā on se odupire.
š Zato pumpa gura gumu, a padobran usporava pad ā zbog elastiÄnosti i otpora vazduha.
4. š Vazduh je odgovoran za vetar, oluje i uragane
Vetar nastaje jer se vazduh kreÄe sa mesta visokog pritiska ka niskom.
Kada se tome dodaju toplota, vlaga i rotacija Zemlje ā nastaju oluje, tornada i cikloni.
š UraÄeni bez kapi goriva, samo na snagu Sunca i Zemlje.
5. š§Ŗ Vazduh se menja ā i ti ga menjaÅ”
Svakim udahom uzimaÅ” kiseonik, a izbacujeÅ” ugljen-dioksid.
Biljke rade suprotno ā uzimaju COā, daju Oā.
š SavrÅ”ena prirodna simbioza disanja.
6. š Bez vazduha ā nema zvuka
Zvuk je vibracija u vazduhu.
U vakuumu nema vibracija = nema zvuka.
š Zato je svemir tiÅ”ina, bez obzira koliko burna bila eksplozija.
7. š Vazduh kao Å”tit planete
Zemljina atmosfera Ŕtiti nas od:
ā UV zraÄenja
ā Meteora
ā Prevelikih temperaturnih razlika
š Bez nje, planeta bi bila smrznuta noÄu i spržena danju.
8. šļø Gde je vazduh najreÄi?
Na visinama (planine, avioni), vazduh postaje reÄi i hladniji.
š Zato sportisti treniraju na visinama, a astronauti vežbaju sa kiseoniÄkim maskama.
9. š Vazduh se stalno reciklira
Zemlja ima zatvoren sistem ā koliÄina vazduha se skoro ne menja.
š Vazduh koji danas diÅ”eÅ” možda je nekad disao dinosaur. š¦
10. āļø Vazduh pravi oblake, nebo i dugu
Vodena para u vazduhu stvara oblake.
Rasipanje svetlosti u vazduhu daje plavo nebo.
Kapljice u vazduhu prelamaju svetlost i prave dugu. š
š Vazduh je nevidljiv slikar neba.
š¬ ZakljuÄak: Vazduh ā tihi heroj života
Nevidljiv, ali svuda oko nas. UdiŔemo ga, plovimo kroz njega, koristimo ga svaki sekund.
A ne primeÄujemo ga⦠dok ga ne nestane.
Kad sledeÄi put izaÄeÅ” napolje i osetiÅ” vetar na licu ā znaj da je to dodir nevidljive sile koja te Å”titi, hrani i povezuje sa celim svetom. šš





